Iako je pisana povijest Dobrinjštine počela u XII. Stoljeću, naznake naseljenosti ovog dijela otoka Krka sežu u predromansko i romansko doba. Tijekom deset stoljeća pisane povijesti Dobrinj je u kontinuitetu administrativno, političko, crkveno ali i kulturno središte Dobrinjštine. Dobrinj se među domaćim pukom od davnine nazivao Gradom, najvjerojatnije prema latinskoj riječi "castellum" što znači "utvrđeni grad". Dobrinj se, međutim, bitno razlikovao od ostalih šest frankopanskih kaštela - jedini nije bio opasan zaštitnim gradskim zidovima, zbog čega je u nekoliko navrata teško stradao od najezde gusara i pljačkaša. Dobrinj i danas jednim dijelom dočarava ambijent davnih dana; riznica glagoljskih rukopisa, bratovštinskih i notarskih knjiga, posvuda na kamenu uklesana glagoljska slova te dijelovi liturgije na staroslavenskom jeziku, što župu Dobrinj svrstava među rijetke župe koje su sačuvale autohtonost staroslavenskog bogoslužja. Čokavica, jezična posebnost ovoga kraja, očuvana u izvornim oblicima, predstavlja jedan od najkonzervativnijih hrvatskih govornih tipova, tzv. "dobrinjski govorni tip".

U Dobrinju je 1841. godine otvorena prva obrazovna ustanova na Dobrinjštini; otvorio ju je domaći svećenik Anton Kirinčić u svojoj kući te je škola isprva bla privatna ali je nakon godine dobila javni karakter. Sakralna baština Dobrinjštine sačuvana je u sakralnoj muzejskoj zbirci dok se život i narodne običaje otoka Krka može upoznati u Etnografskoj zbirci otoka Krka, smještenoj u središtu mjesta. Dobrinj je posljednjih godina okupljalište mnogih umjetnika svjetskog ugleda zahvaljujući ljetnim izložbenim postavima u galerijama "Infeld" i "Hilger" te crkvi-galeriji svetog Antona.

U Dobrinju možete pronaći sljedeće sadržaje:

Pošta, trgovina, restorani, caffe bar, ambulanta, muzeji, crkve...